PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Hardver Hardver
PC #119 : Februar 2006

 Naslovna  Sadržaj 
Vladimir Cerić  

Notebook-ovi na koti 1000

Tržište notebook-ova je "nasledilo" mnogo toga od znatno starijeg tržišta desktop PC-ja pa se najčešće kupuju jeftini notebook-ovi, dok se o njihovom kvalitetu ne vodi uvek dovoljno računa. Zato smo analizirali ponudu modela koji koštaju manje od 1000 evra - kako za malo para doći do dobrog portabl računara?

Acer Aspire

Svaki od čitalaca je verovatno od prijatelja ili kolega dobio zadatak da "pronađe dobar računar za što manje para, ali da može sve". Zvuči kao nemoguća misija, ali uspešnom kombinatorikom između raspoloživog budžeta i hardvera se ipak može postići rezultat koji će zadovoljiti većinu bitnih kriterijuma, dakle stabilnost, brzinu i uz imperativ zvani niska cena. Magična "kota" kod stonih računara je najčešće iznos od 500 evra, dok se kod notebook-ova ona pomera na oko 1000 evra, uz gunđanje kada saopštite da se za taj novac "i ne može dobiti nešto posebno". Ipak, oštra konkurencija, pad cena i napredak tehnologije su doprineli da se i u ekonomskoj klasi pojave modeli koji mogu ispuniti najveći broj zadataka koji se postavljaju pred notebook kućno-poslovne namene, naravno uz poneki kompromis. Stroga podela na kućne i poslovne modele kod nas prosto ne važi, pa je bitno samo da li će nabavljeni računar "odraditi posao".

Šta vas sve čeka?

Asus A3500

Pri kupovini notebook-a, kao i kod stonih računara možete naići na mnogo "zamki". Svetla strana slike je činjenica da su komponente kod prenosnih računara uglavnom standardizovane, pa nema previše mogućnosti izbora (samim time i mogućnosti za grešku). Pošto su notebook-ovi izloženi mnogo većim naprezanjima, svi proizvođači se odlučuju za proverene proizvođače i komponente, i tek povremeno možete naići na uređaj koji je sastavljen od toliko nekvalitetnih delova da ga morate proglasiti neupotrebljivim. Ipak, negde se moraju smanjiti troškovi, pa se kod jeftinijih modela uglavnom štedi na završnoj obradi, pratećoj opremi, softveru... Uobičajeno je da veliki brendovi poveravaju proizvodnju najjeftinijih modela velikim OEM proizvođačima, a da se oni koncentrišu na skuplje modele (idealan primer ovakve prakse je Fujitsu Siemens). Ranije se štedelo na ekranima i tastaturama, ali taj trend srećom izumire, pa čak i u najnižoj klasi više ne možete naći modele sa izrazito lošim ekranima i neupotrebljivim tastaturama odnosno touchpad-ovima.

Statistika ovog uporednog prikaza 16 najjeftinijih notebook-ova govori da Intel suvereno "vlada" ovom klasom sa svojim Celeron M procesorom. Lidersku poziciju na polju čipsetova mu ugrožava ATI sa Xpress 200M čipsetom, koji je pokazao odlične rezultate u multimedijalnim testovima i kao takvog ga preporučujemo kupcima koji će svoj notebook koristiti i za neke zabavnije primene. Radeon grafičko jezgro definitivno ostvaruje bolje rezultate u 3D testovima od Intel GMA 900 jezgra, mada ni od njega ne treba očekivati ništa spektakularno. Sa druge strane, modeli kompletno bazirani na Intel-ovoj platformi rade nešto brže u poslovnim aplikacijama, pa ih preporučujemo za čisto poslovne primene. AMD-ovi procesori su u najnižoj klasi svedeni na Mobile Sempron, koji osim nešto jačih performansi ne nudi nikakve posebne dobitke, ali zauzvrat donose uočljivo veće zagrevanje računara. Doduše, stabilnost nije bila ugrožena, ali vam neće biti prijatno da radite više sati na zagrejanom notebook-u, naročito ako ga držite u krilu.

FSC Amilo L1310

Kako procesori obezbeđuju sasvim dovoljno snage, za udoban rad vam je najčešće potrebno dosta memorije. Jeftini računari najčešće donose 256 MB memorije, od koje deo odlazi na potrebe integrisanog grafičkog jezgra, koje je u ovoj klasi standard. Preostala količina nije dovoljna za ozbiljan kancelarijski posao koji podrazumeva stalno aktivirane barem dve "velike" aplikacije, kao što su npr. Word i Outlook. Srećom, svi modeli imaju mogućnost proširenja memorije, pa možete računati na trošak od pedesetak evra za dodatnih 256 MB, što je mali deo u odnosu na ukupnu vrednost računara. Najsporija karika u lancu je hard disk, pa proizvođači sve češće ugrađuju modele koji rade na 5400 obrtaja u minutu i time dobijaju na ukupnim performansama. DVD pisači su postali standard, a na ponekom od modela se može naći i FireWire adapter. Modemi i Ethernet adapteri se podrazumevaju, ali wireless još nije postao deo standardne opreme u ekonomskoj klasi.

TFT ekrani su uglavnom odlični, a bili smo prijatno iznenađeni sa nekoliko izuzetno kvalitetnih ekrana sa glare efektom. Najčešća mana modela iz ove klase su glomazna kućišta i prilična masa, koja smanjuje prenosivost notebook-ova. To se u poslednje vreme koriguje upotrebom tanje i lakše plastike, što ne utiče povoljno na robusnost i pouzdanost. Zato je možda bolje kupiti teži i veći notebook napravljen od kvalitetne plastike nego onaj lakši, ali lomljiviji. Drugi veliki problem na koji možete naići je kapacitet baterije koja dolazi uz notebook - nije retkost da se isporučuju modeli smanjenog kapaciteta, koji dodatno smanjuju i ovako redukovanu autonomiju zbog upotrebe procesora koji nemaju ugrađenu neku od tehnologija uštede energije. Dakle, ako vam je potreban zaista prenosiv notebook a imate ograničen budžet, dobro pogledajte rezultate testova autonomije baterije, kao i maksimalnu masu uređaja. Ako nemate nameru da često koristite notebook na terenu, onda vam to i neće biti toliko značajno, pa se možete koncentrisati na kvalitet i veličinu ekrana, brzinu procesora i hard diska.

Kako smo testirali?

Gigabyte N521

Osnovni kriterijum za učešće na ovom testu je bila krajnja cena uređaja od 1000 evra. Iako se kod nas notebook-ovi kupuju najpre za poslovne primene, plaćeni PDV se ne vraća u svim slučajevima, pa smo insistirali da iznos od 1000 evra uključi i taj porez. Većina modela na test je došla bez ikakvog operativnog sistema, što znači da ćete morati da računate i na dodatni trošak od stotinak evra za Windows XP i dodatni softver, koji se najčešće dobija na notebook računarima koji imaju već instaliran Windows (npr. antivirusni program). Mada uvek tražimo da nam se računari na test dostavljaju kao kompletne i potpuno funkcionalne platforme, ovaj put smo primali i "prazne" računare, kako bismo sagledali probleme i prepreke na koje korisnici mogu naići ako kupe notebook bez operativnog sistema. Recimo, šta raditi ako u paketu nema CD-a sa drajverima?

Za testiranje smo upotrebili naš uobičajeni paket benchmark programa. Za ocenu sirovih performansi celog sistema i njegovih elemenata koristili smo 3D Mark 03, PC Mark 04 i ZD Net Business Winstone 2004, koji je verovatno i najznačajniji jer pokazuje rad sistema sa realnim (poslovnim) aplikacijama. Za procenu autonomije rada na baterijama nam služi verzija 2002 PC Mark-a, koja ima battery test i meri vreme potrebno da se kapacitet svede sa punog na polovinu. Na osnovu rezultata u tabeli znaćete na koliko dug rad bez napajanja možete računati ako se opredelite za bilo koji od testiranih notebook-ova.

LG GE50

U tabeli vidite i ocene nekih od važnih elemenata svakog notebook-a, koje se kreću u rasponu od 1 do 5. Kako ovom prilikom nismo kreirali tako precizan i detaljan sistem ocenjivanja kao kod testova stonih računara, nismo u mogućnosti da dodelimo nagradu "Najbolja kupovina", već izbor prepuštamo vama i specifičnim zahtevima koji vi postavljate pred svoj budući notebook. Nagradu "Izbor urednika" je poneo računar koji je ispunio najveći broj kriterijuma koje smatramo važnim, tj. koji je pokazao najmanji broj krupnih mana, dok su oni koji ispunjavaju osnovne važne uslove dobili "PC Preporuku".

Za detaljne prikaze računara, tabelu karakteristika, ocene i spisak pobednika pogledajte PC #119.