PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Hardver Hardver
PC #124 : Jul/Avgust 2006

 Naslovna  Sadržaj 
Nenad Akšić  

Nikon-ova P serija

Nikon je firma sa izuzetnom reputacijom na tržištu fotoaparata, pre svega zahvaljujući tome što njihovi modeli zacrtavaju trendove i uvode nove tehnologije. Šta je sve donela P serija?

Nikon u svojoj gami kompaktnih aparata forsira tri serije – L, S, i P. Naravno, Nikon nudi i prosumer aparate, ali ljude najviše zanimaju modeli malih dimenzija. Dok „L“ serija predstavlja najjeftinija rešenja, „S“ spada u grupu stylish aparata, a „P“ je umetnuta između tih serija i najjačih kompaktnih aparata. Ideja proizvođača bila je da u klasično kompaktno kućište manjih dimenzija smesti snažne digitalne fotoaparate. Neke od modela P serije predstavili smo u prošlomesečnom velikom testu, a sada ćemo im se vratiti analizirajući ih sa tehnološke strane i opisujući nove tehnologije koje P serija promoviše.

Četiri takmičara

Pred nama su se našli modeli P1, P2, P3, i P4 koji se ponose Vibration Reduction tehnologijom stabilizacije slike prilikom mogućih potresa tokom upotrebe. Bitna je činjenica da u ovoj klasi aparata niko nema slične mogućnosti – ostali proizvođači se uglavnom odlučuju za stabilizaciju slike kod ultra-zoom aparata. Naravno, ne treba očekivati čuda, ali će VR dati oštre slike pri fotografisanju sa ekspozicijom 1/20 ili 1/30 s; ako se odlučite za desetinku, trebaće vam veoma mirna ruka... ili stativ.

Aparati koriste Nikkor-ovu optiku sa žižnom daljinom od 36-126 mm, što znači da je u igri 3,5x optički zum. Nikon je ugradio 2,5“ LCD-ove solidnog kvaliteta i dobrog ugla vidljivosti, a primetna je i minimalna latencija za kadrom koji vidi objektiv. Moramo napomenuti da su LCD-ovi fiksirani za samo kućište aparata. Za memorisanje slika koriste se SD kartice.

A konkretni modeli? P1 koristi 8 Mp CCD, a već na prvi pogled uočavamo WiFi simbol na kontrolnom točkiću. Naime, ova serija je opremljena sa mrežnim adapterima za bežično povezivanje sa računarima, što je vrlo zanimljiva funkcija. Princip je prost – fotografiju se bežično prenosi na računar, s tim što je sistem „naporan“ za bateriju, te se rapidno smanjuje broj fotografija sa jednim punjenjem. Meni je vrlo intuitivan i funkcionalan, kao i raspored tastera na samom aparatu. Pošto je ovo naprednija verzija kompaktnih aparata, moguće je menjati balans bele boje i raditi sa prioritetima blende i ekspozicije, dok su za manje iskusne korisnike tu predefinisani modovi, gde sam aparat kalkuliše parametre i daje najbolju moguću sliku. Šum je prisutan na većim ISO vrednostima, što je očekivano zbog CCD-a malih dimenzija, dok su slike u idealnim uslovima odlične. Fokus je nešto sporiji, što se posebno primeti pri manjku svetla, a burst od 2,3 fps uvek dobro dođe. Baterija bez blica i WiFi adaptera može da izdrži 160 fotografija, što se osetno smanjuje ukoliko koristite neki od ovih potrošača. Filmovi se snimaju u VGA rezoluciji pri 30 fps, a ograničenje je kapacitet memorijske kartice.

P2 je jeftiniji, zahvaljujući manjoj rezoluciji – 5,1 Mp. Između ova dva modela nema mnogo razlike, pa ćemo se okrenuti tehnologijama koje Nikon u njima protežira: D-Lightnig obrađuje najtamnije delove fotografije, dodajući im detalje i posvetljujući ih, a Face Priority AF detektuje lice modela i stavlja fokusnu tačku na njega. Zgodna stvar koja u praksi odlično funkcioniše.

P3 je najbogatije opremljen – ima WiFi, CCD rezolucije 8,1 Mp i najbolji makro mod (minimalna distanca fokusiranja četiri centimetra). Reč je o odličnom kompaktnom aparatu koji ima brži autofokus od prethodna dva modela. Slike nose istu količinu šuma kao P1, pa preporučujemo da slikate na minimalnoj ISO vrednosti, jer sve preko ISO200 postaje neupotrebljivo. Mogućnosti snimanja video zapisa su identične. Inače, kako je konstatovao jedan kolega, zbog WiFi-ja aparat je „pravo ludilo za žurke.“

P4 je zapravo P3 kome nedostaje WiFi adapter. Potrošnja baterija je iz nepoznatog razloga nešto veća, jer su aparati izdržavali oko 135 fotografija i to bez blica. Kako svi modeli koriste Li-Ion baterije, putnici bi mogli da se snabdeju rezervnom baterijom, pošto njeno punjenje traje dva sata.

A cene? P1 košta 299 evra, P2 249 evra, P3 je najskuplji (439 evra) dok je P4 u sredini – 389 evra. Aparati nisu jeftini, ali donose opcije (WiFi, stabilizacija slike...), zahvaljujući kojima su jedinstveni u ovom segmentu tržišta. Ako vam neka od njih deluje privlačno, ostaje da prema dubini novčanika izaberete model...

Korisne adrese:

RefotB
http://www.refot.com