PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Komentari Komentari
PC #165 : April 2010 TehnoGuru

 Naslovna  Sadržaj 
Zoran Kehler  

15 i(li) 25 godina

Je li stvarno bilo toliko dugo? Pre tačno 25 godina firma koja se bavila razvojem softvera u oblasti veštačke inteligencije registrovala je domen symbolics.com, što je službeno prvi komercijalni domen.

Decenija je prošla od pucanja dot‑com balona, ali je Internet i pored toga osnova dela ekonomije vrednog 1.500 milijardi dolara godišnje. Internet je promenio način poslovanja firmi, politiku, svakodnevni život i indirektno čitava društva širom sveta. U „Internet privredi“ ne samo da ljudi mogu direktno izabrati šta, kada i gde žele da kupe, već prvi put snažno utiču na to kakvi se proizvodi i usluge uopšte prodaju. Taj proces se tek zahuktao i širi se na privrede i društva zemalja u razvoju.

Pre zrelosti

Po svom dosegu dot-com privreda čak nije još u stadijumu zrelosti. Od ukupno oko 6,7 milijardi stanovnika zemaljske kugle „samo“ oko 1,7 milijardi koristi Internet. Čak i u SAD samo oko trećina stanovništva redovno kupuje preko Web‑a, što zbog životnog doba, što zbog toga što im ekonomski uslovi ne dozvoljavaju vlasništvo računara ili pretplatu na usluge ISP‑a. Samo oko 50% malih firmi u SAD ima Web sajt.

Slušajući neki dan Webinar o monetizaciji korišćenja socijalnih mreža preko ćelijskih telefona odlutao sam u mislima daleko: kako će izgledati društvo i ekonomija kada Internet revolucija konačno sazre, ako ikada sazre? Mogu da pretpostavim samo delić te slagalice. Na primer, kako trenutna generacija 10‑godišnjaka raste, postaće u nezamislivom obimu uključena u dnevne vesti, političke inicijative, zabavu, nove načine korišćenja socijalnih mreža. Još 2008. je tim predsedničke kampanje Baraka Obame iskoristio navike tadašnje generacije od 18 do 30 godina; mogu zamisliti kako će sledeća predsednička kampanja izgledati. Širokopojasni pristup Internetu biće dostupan većem broju stanovnika (da, čak i zaslugom mobilnih telefona i iPad‑a), a u svetskim okvirima u mnogim zemljama ekonomski razvoj kreiraće kritičnu masu potrebnu za početak lokalnih dot‑com ekonomija.

Interesantan kolateralni efekat je erozija privatnosti. Korisnicima od „klinačke“ do „mlade“ starosne grupe gotovo je svejedno, čak normalno da sa svojom svitom od kakvih 500 „prijatelja“ na Facebook‑u deli gotovo svaki momenat dnevnog bitisanja, da bi kasnije ustanovili da njihove slike sa ludog maturskog provoda ili fakultetskog raspusta na Cabo san Lucas mogu da vide i njihovi potencijalni poslodavci, sa uglavnom negativnim posledicama. Čak i porodice u SAD tretiraju Facebook i slične mreže kao novo sredstvo za komuniciranje, pa se neka tetka ili brat od strica mogu uvrediti ako im ne čestitate na novim slikama bašte ili rođendana 18‑mesečnog deteta.

Već danas širenje korišćenja Interneta i činjenica da sve više mobilnih telefona omogućava pristup svetskoj mreži dovodi do značajnih promena u tehnologiji samih mreža: toliko nas je već na Web‑u, da smo potrošili gotovo sve zalihe starih IPv4 adresa, pa već nekoliko godina svi uređaji koji se mogu umrežiti dobijaju i mogućnost da koriste i IPv6 adrese iz mnogo većeg seta: više ima IPv6 adresa, nego zrna peska na Zemlji. Američka vlada je obavezala snabdevače opremom i proizvođače softvera da sve što isporuče mora podržavati novi standard adresiranja.

Sve je u Mreži

U poslednjih nekoliko godina potrošačima se nudi sve više uređaja koji se mogu umrežiti: od netbook računara i iPhone‑a na vrhu piramide, pa sve do frižidera i mašina za pranje veša koje proveravaju uputstva za pranje, odnosno naručuju namirnice kada vam ponestane mleka, ili kada zalihe piva padnu na dve flaše. Mobilne mreže kreću se u smeru omogućavanja da jedan pretplatnik može bez dodatnih pretplata ili registracija da koristi više uređaja: pojednostavljeno, vaš „identitet“ na mreži neće biti vaša SIM kartica u GSM telefonu kao što je to danas, pa za drugi telefon treba uzeti još jednu karticu. U viziji koju u delo sprovodi američki WiMAX operater Clear, pretplatnik uspostavlja odnos sa mrežom i može imati uređaje od data kartice do TV prijemnika ili frižidera; novi uređaji se sami prijave na mrežu, a korisnik takođe po modelu self‑service sam naručuje servise preko Web sajta za brigu o korisnicima.

Štednja energije? Novi Internet pomaže i oko toga. Mali Linux kompjuter u kući proverava stanje distributivne mreže snabdevača strujom koji nudi različite tarife zavisno od opterećenja mreže i može da odluči da će se sistem za hlađenje napajati iz lokalnih baterija punjenih preko solarnih ćelija ili turbine na vetar. Inteligentni sistemi za navigaciju u automobilu mogu vam sugerisati alternativne rute zavisno od gužve ili čak prosečne brzine na putevima, i time uticati na globalnu potrošnju goriva i zagađenje okruženja. Ovo je moguće i danas, zavisno od oblasti u SAD.

Dvadeset pet godina nakon početka Interneta treba razmisliti šta zemlje treba da učine da bi se ostvario pun potencijal ovog dela privrede. Neke od tema su omogućavanje konkurencije u telekomunikacijama i otvaranje tržišta širokopojasnog Interneta, i to i bežičnog i klasičnog, ostvarivanje uslova za razvoj elektronskog plaćanja kroz stimulacije firmi, pojednostavljenje poreskih sistema, donošenje propisa koji olakšavaju e‑business, kreiranje međunarodne regulative koja obavezuje države da direktno ili indirektno eliminišu digital divide... Bilo je uzbudljivo i do sada, ali najbolje će tek doći!