PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Hardver Hardver
PC #111 : Maj 2005 Knjiga 50 godina racunarstva u Srbiji

 Naslovna  Sadržaj 
Branko Maksimović  

Karte na pregled

Grafički akceleratori su jedan od najdinamičnijih segmenata IT tržišta. "Stogodišnji rat" firmi ATI i nVidia se ne smiruje, a sve to dovodi kupce u dilemu. Možete misliti u kakvoj smo se tek dilemi mi našli pred 73 kartice...

Tekst koji je pred vama napisan je nakon nekoliko nedelja napornog testiranja najrazličitijih grafičkih kartica koje su domaći distributeri dostavili u Redakciju. Da bismo bolje shvatili nastup distributera, prethodno smo se raspitali šta se to i u kojim količinama prodaje, šta je aktuelno i kakvo je stanje na lagerima.

Na domaćem tržištu najčešće se prodaju kartice iz ekonomske klase, ali je iznenađujući porast informisanosti kupaca, čak i onih koji su novajlije u IT svetu. Shodno tome, najprodavanija kartica u okviru malo jačih kućnih multimedijalnih sistema je Radeon 9600 XT, odnosno 9550 kada je budžet u prvom planu. U nešto višoj klasi popularne su AGP verzije GeForce 6600 i 6600 GT akceleratora, mada se potražnja za njima polako smanjuje u korist PCI-E modela. Sve kartice standardno imaju video izlaz, a korisnici sve češće insistiraju na VIVO opciji. A ako već daju više od pedesetak evra za 3D akcelerator, umeju da mudro zatraže i da magistrala ne bude 64-bitna.

Kupci za sada gledaju na PCI Express platformu kao na veoma skupo rešenje koje im "još uvek ne treba", pa se samo oni koji kupuju konfiguracije koje koštaju 1000 ili više evra u startu odlučuju za i915/925 (LGA775) ili nForce 4 (Socket 939) platforme. Prava istina je da se i za manje novca može pazariti sistem u kome će PCI Express kartica dobro raditi, i koji je bolja investicija za kasniju nadogradnju. Može se slobodno reći da kupovina skuplje konfiguracije, koja podrazumeva jači centralni i grafički procesor a nema PCI-E interfejs, predstavlja nesmotren potez - 12 ili 18 meseci kasnije skupu AGP grafičku ćete bezmalo pokloniti zbog toga što vam je potreban jači sistem, koji će, naravno, imati isključivo PCI-E magistralu. Većina novih grafičkih procesora je napravljena za novi tip magistrale, pa AGP rešenja bazirana na njima zahtevaju dodatni čip za prevođenje signala i samim time su i skuplja u odnosu na PCI-E ekvivalente. Dobar primer je nVidia GeForce 6600.

Na našem testu našle su se 74 video-kartice, računajući i Radeon X850XT PE u AGP verziji, čiji je detaljniji opis našao mesto u review segmentu "PC"-ja. Od toga je 38 bilo sa nVidia GeForce i 34 sa ATI Radeon čipovima. Moramo ipak primetiti da je realna ponuda ATI kartica bogatija, jer je veliki broj GeForce modela koje smo testirali bazirano na istom čipu. Takođe, najslabije Radeon kartice zasnovane su na 9250 čipu koji preferiramo u odnosu na "prepotopski" MX4000, kojem je najveći domet DirectX 7. Statistika sa našeg testa, kada je podela prema klasama u pitanju, izgleda ovako: 26 kartica pripada ekonomskoj, 36 srednjoj i 20 najvišoj klasi. Ove cifre pokazuju bogatstvo izbora na tržištu, mada je jasno da bi realni odnos broja prodatih primeraka mogao da se opiše sa 80:15:5. Ipak, drago nam je da i kod nas kupci imaju širi izbor i u srednjoj, odnosno visokoj klasi.

Kako smo testirali

Kartice smo podelili po klasi kojoj određeni model pripada i po proizvođaču. Pošto osnovne podatke o svakoj kartici sa testa možete naći u tabeli, mi ćemo se uglavnom zadržati na osobinama koje su nam se učinile posebno bitnim i zanimljivim.

Za testiranje smo koristili dve konfiguracije, čije specifikacije možete naći ispod zadnje tabele. Posebno se zahvaljujemo kompaniji Desk koja nam je obezbedila platformu za testiranje modela sa AGP interfejsom. Zbog velikog broja kartica, test bateriju smo sveli na 3D Mark 05, Doom 3 i Half Life 2. Na sintetičkom testu smo isprobali sve kartice u rezolucijama 1024*768 i 1280*1024, dok smo u igri Doom 3 kartice iz ekonomske klase testirali sa medium podešavanjima, a mainstream i high end kartice na high podešavanjima, sa uključenim 8x anisotropic filterom. Na kraju, Half Life 2 test je podrazumevao oficijelni demo (jeftinije kartice su testirane na "srednjem" nivou podešavanja). Rezultati testova, zajedno sa ocenom za video performanse i ocenom opreme i pratećeg paketa, svedeni su u jedinstven indeks, kako bi prema ceni svakog od konkretnih modela dobili indeks isplativosti. Performanse u tabeli smo dali za svaki različit tip kartica, jer bi prikaz rezultata svih modela (u kome bi se dosta toga ponavljalo) zauzaeo previše prostora u časopisu.

Za detaljan prikaz kartica, ocene, tabele karakteristika i zaključke sa testa pogledajte PC #111.