PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Komentari Komentari
PC #175 : Mart 2011 Knjiga 50 godina racunarstva u Srbiji

 Naslovna  Sadržaj 
Sava Zdravković  

Opasnost: Kompjuter (nas) pobeđuje

Računar više ne pobeđuje samo u šahu: sredinom februara IBM-ov superkompjuter Watson pobedio je dvojicu šampiona kviza Jeopardy, u kome se odgovara na tekstualna pitanja koja podrazumevaju široko opšte znanje iz raznih oblasti. Da li je Tjurningov test sledeći?

Jeopardy je poznati, tipično američki kviz koji se na televiziji emituje još od sredine šezdesetih godina. Zvuči klasično: tri takmičara na sreću biraju pitanja iz raznih neobičnih oblasti, a onaj ko najbrže pritisne taster prvi dobija priliku da odgovori. Ne bih baš ulazio u detalje – takmičenje ima tri runde, Jeopardy, Double Jeopardy i Final Jeopardy, postoje i posebna „bonus polja“ gde takmičar može da duplira dobitak (ili izgubi sve), zatim pitanja na koja svi pismeno odgovaraju i razne druge finese. Pobednik ostaje u igri za takmičenje u sledećim epizodama, tako da najbolji odlaze kući sa više miliona dolara.

Pitanja zahtevaju poznavanje (američke) istorije, džet-seta, glumaca, sportista, reklama... Neko ko nije proveo život u Americi nema šanse u ovakvom kvizu: posle nekih 27 godina u SAD prilično dobro znam jezik, ali kada vas pitaju This trusted friend was the first non‑dairy creamer (ne gubite vreme na Internet pretragu – odgovor je Coffee Mate)... Zato sam izbegavao da nabijam sebi komplekse gledajući Jeopardy. Ali, 14. februara to se nije moglo izbeći – u studiju je, nasuprot dvojici šampiona ove igre (Brad Rutter je osvojio 3,5 miliona dolara, a Ken Jennings 3,2 miliona) „seo“ Watson, IBM‑ov superkompjuter. Došao je na naš teren, u igru rečima.

Watson u studiju

Watson je dobio ime po najpoznatijem predsedniku IBM korporacije (Thomas J. Watson, 1874‑1956). To je klaster od 90 (!) IBM Power 750 servera koji su, sa dodatnom opremom ugrađenom u 10 rekova, zauzeli halu pored studija. Sistem ima 2.880 POWER7 procesorskih jezgara i oko 16 TB RAM‑a. Optimizovan je za paralelno procesiranje pod SUSE Linux Enterprise Server 11 operativnim sistemom, na kome se izvršava program DeepQA razvijen u jezicima Java i C++. John Rennie, jedan od konstruktora, kaže da Watson može inteligentno da pretraži 500 gigabajta u sekundi, što je ekvivalent milionu knjiga.

IBM je nahranio Watson‑a milionima dokumenata, među kojima su enciklopedije, rečnici, čak i kompletna Wikipedia: u njegovoj memoriji bilo je 200 miliona stranica strukturiranih i nestrukturiranih dokumenata. Sve to je smešteno u RAM da bi se pretraživanje ubrzalo, a da bi se izbegla svaka sumnja u zloupotrebu, Watson nije bio vezan na Internet – svo znanje je morao da drži „u glavi“. Baš kao i takmičari od krvi i mesa.

Šta smo videli u studiju? Dva čoveka i između njih pano sa kompjuterskim okom, efektnijim od oka iz „Odiseje“ (znam, HAL nije nastao pomeranjem slova IBM). U dnu ekrana smo uvek videli tri najperspektivnija odgovora koja Watson razmatra i procenat njegovog „verovanja“ u svaki od njih – ako bi linija za neki od odgovora prešla iz crvene u žutu zonu, Watson bi se prijavio i odgovorio prilično prijatno sintetizovanim muškim glasom. Ako ne veruje u odgovor Watson se ne javlja, a ako pravila nalažu davanje odgovora (ima i pitanja na koja svi odgovaraju, javili se ili ne), reći će ono što mu deluje najizglednije.

Za javljanje je korišćen taster kakav su na stolu imali i takmičari, s tim što ga je Watson pritiskao robotskom rukom. Brzina mehanizma je bila tolika da su ljudi imali malo šanse da se jave pre mašine, što je pomalo pokvarilo kviz – Watson je u startu imao preveliku prednost. Pod uslovom da zna odgovor...

Tok igre

Rezultati su fascinantni – Watson je u trodnevnom takmičenju gotovo sve vreme bio u vođstvu i na kraju je „pregazio“ protivnike osvojivši 77.147 poena. Drugi je bio Jennings koji je skupio 24.000 poena a treći Rutter sa 21.600. Neki od Watson‑ovih odgovora bili su neočekivani i čovek može samo da se pita kako program dolazi od njih. Nekoliko puta se, doduše, i izglupirao, posebno kada je na pitanje iz sekcije US Cities koje je glasilo Its largest airport was named for a World War II hero; its second largest, for a World War II battle odgovorio – Toronto, smeštajući kanadski grad u SAD (pravi odgovor je Čikago, a aerodromi su O'Hare i Midway). Šaleći se na sopstveni račun, IBM‑ovi inženjeri su na sledeće snimanje došli u majicama Toronto Blue Jays.

Jedino pitanje na koje takmičari nisu odgovorili odnosi se na... nas. Zvuči trivijalno: As of 2010, Croatia & Macedonia are candidates but this is the only former Yugoslav republic in the EU. Brad je odgovorio Bosnia, Watson je odgovorio Serbia (hvala!) a Ken se nije ni javljao. Triple Stumper, što bi rekli u kvizu. Amerikanci slabo poznaju ostatak sveta, pa zašto bi njihovi kompjuteri bili bolji...

Frankeštajnski kompleks nas tera da kompjuteru tražimo greške i da im se smejemo, ali njih zaista nije bilo mnogo – Watson je znao skoro sve i najbrže se javljao, pa je sasvim zasluženo pobedio. Posle trijumfa IBM‑ovog računara Deep Blue u meču sa Garijem Kasparovim, ovo je još jedan veliki trijumf mašinske inteligencije – još da malo unapredimo računarsko prepoznavanje glasa, pa će sa kompjuterom moći i da se razgovara. Ah da, čim procesori PC računara dostignu snagu ovog hardvera vrednog nekoliko miliona dolara. Biće i to...