PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Softver Softver
PC #37 : Jul / Avgust 1998 Knjiga 50 godina racunarstva u Srbiji

 Naslovna  Sadržaj 
Đorđe Grujić  

Do krova i nazad

Nakon petnaest godina rada, mađarski Graphisoft može da se pohvali trećom pozicijom među vodećim proizvođačima softvera za AEC CAD. Sada je promovisao ArchiCAD 6...

Petnaest godina rada je dovelo mađarsku kompaniju Graphisoft do trećeg mesta na svetu u domenu AEC CAD-a. Prošlogodišnjem porastu prodaje od 35% na svetskom nivou doprinosi činjenica da je ArchiCAD prisutan na Mac i Windows platformi, kao i jedinstveni TeamWork koncept, dobitnik nagrade Društva proizvođača softvera – CODIE. Ono što verovatno niste mogli da vidite je novi Graphisoft Park, prvi mađarski HiTech poslovni skup zgrada. Zgrade, projektovane ArchiCAD-om, nastanjuje Graphisoft sa partnerima, među kojima je i Microsoft Hungaria.

Pet pravaca za šestu verziju

Osnova ArchiCAD-a ostaje Virtual Building, prostorni model koji sobom nosi sve podatke o objektu i iz kog nastaje sva dokumentacija, kao i prostorni prikazi od klasičnih perspektiva do VR panorama ili objekata, spremnih za Internet. Novi pravci razvoja su proistekli iz želja korisnika: Graphisoft omogućava da isporučite crteže još brže, da držite posao na oku, gradite bolju arhitekturu, povežete se sa bazama podataka, podesite radni prostor i sarađujete sa kolegama.

Svakom arhitekti je bitno da projekat što pre „izbaci“ iz biroa i prosledi investitoru. Produktivnost u 2D radu je novim ArchiCAD-om za red veličine poboljšana. Od novih 2D alata, najvažnija su dva – elipsa i nalepnica: elipsa se sada definiše pomoću obodnog poligona, centra i jednog ugla obodnog poligona ili centra i dve ose, kada možete odmah definisati i elipsasti luk.

Nalepnica (Patch) je sjajno rešenje za detalje u svim projekcijama – deo projekta, osnove ili preseka, označen marquee-jem, snimamo kao 2D element biblioteke. Taj element (koji se može dalje dorađivati i postati parametarski) posle vraćanja u osnovu pokriva sve ispod sebe i bešavno se spaja sa okolinom – time rešavamo sve probleme oko nečega što nema potrebe modelovati, ali mora da se vidi u osnovi ili preseku. Nalepnica je osetljiva na razmeru. Moguće je definisati dve aktivne rasterske mreže, ortogonalnu i rotiranu, a koordinatni početak se kontroliše posebnim dugmetom u koordinatnoj kutiji.

Ostala 2D poboljšanja uključuju podešavanje vrste linija i ispuna za sve elemente crteža, a čak je moguće podesiti i stepen providnosti pojedinih elemenata. Postoje komande za podešavanje redosleda crtanja elemenata, tako da je moguće definisati raspored svega na crtežu i reći šta je „ispred“ a šta „iza“. Za one poligonalne elemente, koji su na istom „nivou“, važe Bulove operacije. Poligonalni elementi su šrafure, zone, ploče, krovovi, i sve drugo što u 2D izgleda kao mnogougao. Koncept jednakog ponašanja elemenata koji se geometrijski mogu isto opisati doveden je (skoro) do savršenstva.

Mnogi su, naviknuti na rad u 2D crtačkim paketima, očekivali komande za povećanje i umanjenje delova ili celih crteža, kao i rukovanje svakim od crteža odvojeno. Prateći svoj 3D koncept, iako je sve izgledalo dvodimenzinalno, Graphisoft jednostavno nije video razloga da uvodi čisto ravanske komande, smatrajući da se ArchiCAD-om uvek dovoljno brzo i dovoljno detaljno može uraditi bilo koji model, koji će u bilo kojoj projekciji izgledati baš kako treba. No, zahtevi arhitektonske prakse pokazali su da treba nešto i docrtati, tj. da nije racionalno modelovati neke delove objekta, koji se i onako vide i potrebni su samo u nekim od osnova.

Još i korak dalje

Deo ili celu osnovu možete procentualno ili grafički povećati ili smanjiti, ali pritom i kontrolisati da li će neki od elemenata zadržati svoju prethodnu veličinu. To se ne odnosi samo na šrafure, kote, ispise i oznake koji se rukovode razmerom, već na bilo koji od ostalih elemenata crteža. Dakle, namestili ste teškom mukom dobar raspored stolica u bioskopskoj sali koju ste projektovali, kad vam se javljaju sa gradilišta i kažu da, eto, malo su pogrešili, u stvari je sve 12% veće... Sve osim onoga što ste crtali povećavate za 12% i umesto tri dana gubite tri sata, a šef gradilišta vas još malo više ne podnosi, jer em niste za vinjak, em svaku izmenu pošaljete do kraja radnog vremena.

Još jedno povlađivanje crtačima je mogućnost da osnovu „eksplodirate“, čime ona gubi sve prostorne informacije i prelazi u običan 2D crtež. Užas, kažem ja, a onda se ugrizem za jezik – zaista, ako vam trebaju 2D delovi biblioteke, recimo varijante hotelskih soba, čemu 3D informacija? Ovo je metoda za one koji ne rade model do kraja, već posle osnovnog definisanja objekta nastavljaju da „delju“ klasičnu projektnu dokumentaciju.

Oni koji jako vole da crtaju, jako vole i razne šrafure – od sada, svako može da nacrta svoj uzorak šrafure i koristi ga po želji. Postupak je skoro identičan pravljenju svojih tipova linija. Symbol Hatch ne donosi usporenje niti probleme. Kao da nam magije već nije dosta, nova alatka se zove Magic Wand. Baš kao i u Photoshop-u, kliknite njim u neki prostor ili na ivicu poligona i pretvorite ga u element trenutno aktivne alatke, dakle zid, ploču, krov, šrafuru... Na ovaj način, zamenjen je raniji Space-klik postupak, koji je imao svojih nedostataka.

Za kraj 2D novosti, prelazimo u presek. Sve identične šrafure se bešavno spajaju, bez obzira na to kom elementu pripadaju i da li se elementi nalaze na različitim etažama. Još jedno poboljšanje rada u preseku je potpuna podrška linijskom kotiranju, koje može da bude i asocijativno. Izmenom modela i regeneracijom preseka, kotne linije se ne brišu, već gube asocijativnost. Kao uvod u novosti u interfejsu, napomenimo značajne promene u kontrolnoj kutiji, koja popunjava prostor dole i desno ispod radnog ekrana. Načini crtanja osim paralelnog i upravnog donose (konačno) ofset i višestruki ofset, a kurzor može automatski da pogodi udaljenu tačku upravno na vodeću liniju, kao i vertikalno i horizontalno.

Umesto da uvodi nove načine automatskog pogađanja tačaka, ArchiCAD 6 nudi privremeno postavljanje referentnih tačaka podelom bilo koje ivice na dva ili više delova, datim procentom, ili deljenjem određenom veličinom sa ostatkom. Ako je ivica koju pokažete kurzorom u obliku Mercedes znaka deo kruga, program će vam ljubazno pokazati, osim podele, i centar. I ovaj pomoćni alat je transparentan. Pomoćne referentne tačke traju koliko i komanda, ili zadati vremenski period.

Malo šminke nije na odmet

Interfejs je ponešto izmenjen: pada u oči značajno kraća kutija sa alatima na levoj ivici ekrana. Ne radi se o smanjenju broja alata (on je povećan), već o optimizaciji – slični alati su grupisani. Sve linije, krugovi, lukovi i krive su pod jednim tasterom, kote pod drugim, sve što ima veze sa tekstom pod trećim... da biste došli do sledećeg alata, treba samo da zadržite kažiprst na levom dugmetu miša.

Vidno je različit i dizajn svih ikona i padajućih menija, temeljno prerađenih. Verujem da nije dugog veka odluka da se Edit komande, koje ostavljaju original i kreiraju kopiju (Drag, Mirror... a copy), pozivaju tako što se drži pritisnut Alt dok se otvara Edit meni. To je ujedno i jedini ozbiljniji nedostatak interfejsa.QuickViews prozor ne samo što čuva podatke o važnim pogledima na projekat i omogućava „skakutanje“ okolo u deliću sekunde, već „pamti“ sprat, da li ste u osnovi, preseku ili izgledu, kao i to u kom su stanju slojevi. Izvanredno! Dno radnog ekrana je doživelo malu preradu i dobilo ikonu za „Vidi sve“ zum, kao i prethodni i sledeći pogled u trenutno aktivnom prozoru. Sadržaj ovog mini toolbar-a se menja prema vrsti prozora – ako pišete tekst, ili programirate u GDL-u, umesto zum tastera dobijate tastere za formatiranje teksta i proveru skripta, koja aktivira pravi GDL dibager. Naravno, 3D prozor je priča za sebe.

Većina 2D alata, a pogotovo oni koji kontrolišu izgled elemenata u osnovi i preseku, takođe se mogu podvesti pod klasičnu arhitektonsku šminku. Projekat, osim što mora biti tehnički ispravan i propisno opremljen, treba da izgleda što bolje. Da bi se poboljšalo i jedno i drugo, bazni alati kao što su ploče, zidovi i stubovi su poboljšani, a dodat je i novi alat Mesh (prostorna mreža). Osnovna namena je modelovanje terena oko objekta, tako da je HipRoof „penzionisan“.

Ako ArchiCAD-om 6 otvorite stariji projekat sa HipRoof elementom, konverzija je automatska. No, ovim alatom se može modelovati i bilo koja prostorna površ, a u osnovi on se ponaša kao i bilo koji drugi poligonalani alat – rad sa ivicama i čvorovima, kao i pravljenje otvora, isti je kao i za ploču ili krov. Naravno, u pratećoj paleti (originalni naziv Pet Palette) koja se otvara uz kurzor je i jedna specifična stavka – promena Z koordinate odabranog čvora.

Dva nova zida

Postoje i dva nova zida – zid sa neparalelnim vertikalnim ravnima, dakle različite debljine na početku i na kraju, koji se ponaša kao i svaki drugi zid, i poligonalni zid, koji se ponaša kao svaki poligonalni element. Obe vrste zidova su naročito upotrebljive u radu na rekonstrukciji starijih objekata, iz prošlih vekova, kada su zidovi bili vrlo proizvoljnih oblika. Osim što su zidovi poligonalni, od sada i otvori u njima mogu biti takvi, sa jedinim ograničenjem da moraju biti konveksni.

Alatka krova je dobila višeslojnost. Raniji objektivni nedostatak je sada ispravljen, i slojeve vašeg krova definišete kao složenu strukturu. Pritom, koristi se osobina spajanja istih šrafura, pa krovovi „naležu“ bešavno na grede i zidove. Sečenje elemenata krovom je značajno poboljšano, tako da sve elemente možete „skratiti“ krovom.

Važna osobina ArchiCAD-a je podesivost radnog okuženja: ne samo da svim komandama možete dodeliti svoje skraćenice sa tastature, već to može učiniti svaki korisnik posebno na istoj instalaciji ArchiCAD-a. Kada se ulogujete na svoje korisničko ime, sve se vraća u normalu.

Podešavanje boja je podržano na sistemskom nivou, tako da sve boje ArchiCAD-a mogu dobiti i drugačiji izgled podešavanjem RGB ili CMY komponenti. Osim unapređenog GDL interfejsa, tu je i sasvim novi C/C++ API sa punim setom funkcija, tako da možete napisati svoju ArchiCAD aplikaciju. Ova novost, sama po sebi, svakako zaslužuje poseban članak sličnog obima.

Prostor, konačno!

Skok u 3D prozor otkriva najveću novost u ArchiCAD-u 6.0 – direktan rad u 3D. Otvaranjem 3D prozora dobijate utisak da ste za nekom jačom radnom stanicom – na modelu koji vidite možete da obavite ama baš sve, osim konstruisanja krova. Model možete i okretati ili pomerati, šetati se kroz njega, i to u svim načinima prikaza. Veoma bitna stavka je i ovde podržana SmartCursor tehnologija, koja funkcioniše isto kao i u ostalim prozorima.

Nove elemente koje crtate možete visinski uskladiti sa bilo kojim postojećim, ili im zadati numeričku vrednost. Naravno, i ovde funkcioniše gravitacija, tako da ne može da se desi da novi elementi „odlebde“. Glavna pomoć je prateća paleta, koja kao pravi ljubimac neumorno trči za kurzorom. Možete raditi u prespektivi ili aksonometriji, osenčenom, žičanom ili prikazu sa skrivenim linijama, a za ljubitelje ortogonalnosti i precizan rad u proizvoljnom koordinatnom sistemu postoji alatka kojom pogled na model možete jednim klikom postaviti ortogonalno na bilo koju postojeću ravan. U 3D prozoru sve vreme možete očitati relevantne koordinate, a kontrolna tabla je uvek pri ruci.

Jedini način 3D prikaza u kome ne možete raditi na modelu je rendering. Osim klasične, još više ubrzane ArchiCAD rendering mašine, postoji jedna statična, Z Buffer, i dve interaktivne, OpenGL 1.5 i QuickDraw3D 1.5. Sa ove dve rendering mašine, vaš model u žičanom, osenčenom ili mapiranom prikazu možete okretati, menjati vidni ugao kamere, približavati se ili udaljavati. Osim četiri klasične, tu je i šest (!) LiveStyles rendering mašina, koje daju novu vrednost pojmu renderinga – vaš model, posle ovog postupka, izgleda kao crtan rukom, neuporedivo je „mekši“ i nema onu često kritikovanu nemilosrdnu računarsku preciznost.

Deset mogućih načina da materijalizujete vaš model se množi sa tri načina da ga pretočite u VR prezentaciju. Na raspolaganju su RealVR, QTVR 1.0 i 2.0, a uz softver dobijate i sistemski paket QuickTime 3.0. Uz ArchiCAD dobijate i Meander, do sada ekskluzivni Mac softver, kojim možete proizvesti interaktivne QuickTime animacije, sa VR mapama. Kao šlag na torti, ArchiCAD snima u SVF (Simplified Vector Format) formatu, Internet standardu za prikaz CAD crteža na Mreži.

Prostor u ArchiCAD-u je dvojako shvaćen – u okviru programa radite u simulaciji realnog 3D prostora, projektujući objekat koji, mnogo pre prvog ašova, živi u VR univerzumu. Uz dodatak ArchiCAD Presenter-a, o kome ste čitali u prošlom broju, ArchiCAD postavlja i novu definiciju arhitektonskog CAD softvera: u jednom paketu imate sve alate za klasičnu projektnu dokumentaciju, 3D modelovanje, rendering i arhitektonsku prezentaciju, virtualne šetnje po projektovanim prostorima, kao i postavljanje vaših dela na Web. Osim operativnog sistema i ArchiCAD-a, još malo pa vam drugi softver i ne treba.

I još dalje...

Spisku novosti koji smo do sada prelistali nedostaju još neki važni aspekti. Jedan od njih je i saradnja sa drugima koji rade na istom poslu kao i vi. ArchiCAD piše i čita AutoCAD R14 formate, čuvajući i Xref strukturu ali i svoju strukturu objekata. IAI kompatibilnost je stara vest. Zahvaljujući novom API-ju, 6.0 direktno čita i piše i DGN, Microstation format crteža.

Predmerski moduli su iznova napisani. „Krivac“ za kvantni skok i potpuno rešenje svih problema sa predmerom i specifikacijama je Properties Object, nova vrsta GDL objekta koji nosi sve informacije o bilo kom elementu projekta. Properties Object može da čita podatke iz interne ili eksterne baze, a izveštaj i spisak daje u raznim oblicima, počev od običnog teksta, preko formatiranog izveštaja, do kompletne fakture sa specifikacijom koja se automatski faksira klijentu.

Na Graphisoft-ovom sastanku distributera prikazan je i pilot projekat softvera za upravljanje građevinskim objektima, zasnovan na ArchiCAD-u. Ovim ArchiCAD počinje da prerasta CAD i postaje integrisani sistem za projektovanje, praćenje gradnje i održavanje objekta. Uzgredni prozivod novih osobina je mogućnost da automatski generišete šeme svih otvora, specifikaciju opreme ili nameštaja.

Nije iznenađenje da u TeamWork odeljku nema previše novosti. Tehnologija je u prethodnoj verziji rođena, prošla „porođajne muke“ i grabi krupnim koracima napred. Od sada možete promeniti svoj radni prostor u toku rada, bez odjavljivanja iz radne grupe u kojoj se trenutno nalazite. TeamWork funkcije se opciono koriste ili ne, što zavisi od vrste licence koju ste kupili.

Stepenice i još ponešto

Od drugih programa koji dolaze uz ArchiCAD, potpuno nov je StairMaker. Najvažnija novost je da se kontura stepenica može nacrtati u ArchiCAD-u i preneti u StairMaker, u čijem potpuno novom interfejsu se radi neuporedivo lakše nego ranije. Naravno, novi properties Object važi i za cele stepenice. PlotMaker, iako nosi novi broj, izgleda skoro isto. Funkcionalnost je potpuna, ali nema crtačkih olakšica i prečica na koje korinik u ArchiCAD-u brzo navikne.

Ako očekujete spor rad na prosečnom računaru, prevarili ste se. ArchiCAD je hardverski „milosrdan“, pa čak i danas potprosečna PC mašina ne izdiše pod opterećenjem multimedijalnih zahteva ArchiCAD-a – hardverski zahtevi ostaju isti kao za TeamWork! Naravno, što jaču mašinu imate, i ako je vaša video kartica OpenGL akcelerator, rad u 3D će biti udobniji i kretanje modela ili oko njega će se odvijati u realnom vremenu.

U svakodnevnom radu, koji se pretežno odvija u 2D prozorima, lični utisak o brzini je da je 6 za nijansu sporiji od TeamWork-a, na istim projektima. Regeneracija 3D modela traje nešto duže, što se moglo i očekivati. Razlika u radu između Pentiuma 100 i 266 MMX se oseća pretežno u 3D, dok Pentium II ostavlja utisak prave konfiguracije.

Lični stav, kao zaključak

ArchiCAD 6.0 je značajna stavka u razvoju ovog softvera. Na krilima prošlogodišnjeg komercijalnog uspeha, u konkurenciji nimalo slabih igrača kao što su Autodesk i Bentley, Graphisoft otvara novo poglavlje u svom razvoju. ArchiCAD postaje otvoren, dobija API, nekolicinu novih pratećih programa (npr. ArtLantis 3.02 i ArchiSITE 5.5, ArchiCAD Presenter) i raspolaže velikim brojem dodatnih korisničkih biblioteka, koje razvija i Graphisoft i njegovi distributeri u celom svetu.

Politika cena API-ja i razvojnog paketa obećava da će mnogo nezavisnih kuća razvijati dodatne aplikacije. Na toj činjenici se uzdigao i Autodesk. Ne smemo zanemariti ni već raspoloživu IAI kompatibilnost, kao ni izuzetne multimedijalne mogućnosti i orijentisanost na Web. Može se reći da mogućnosti ArchiCAD-a odgovaraju i najvećim zahtevima arhitektonske struke.

Konkurencija za sada nema pravi odgovor. Iz Amerike dolazi vest da je jedan od najvećih Autodesk distributera, US CAD, uzeo ArchiCAD kao sistemsko rešenje za svoje AEC klijente. Iz Bentley-ja se ne čuju novosti, a iz Autodesk-a stižu obećanja o Architectural Desktop-u. Jedini problem za Autodesk je to što sve što oni reklamiraju u prvim najavama kao novo i još neviđeno ni za ArchiCAD, kao ni za većinu drugih specijalizovanih AEC softvera, nije novo, i postoji već deceniju i više. No, biti najveći ima svojih prednosti. Ostaje da sačekamo, vidimo i uporedimo.

Kada birate softver, bitno je samo jedno – da li on radi ono što je vama potrebno, i da li to radi odmah. Počev od sredine jula, svi korisnici internacionalne verzije će moći da uživaju u novom ArchiCAD-u. Lokalizacija na ostalih 28 jezika se očekuje do septembra. Na srpski je za sada prevedena literatura, koja obradjuje nove komande i funkcije. Sa sigurnošću se može reći da je ArchiCAD, otelotvoren u verziji 6.0, novi standard za arhitektonski CAD doba informatike.

Korisna adresa

hiCAD, Puškinova 17, 21000 Novi Sad, e-mail: hajzla@eunet.yu, www.graphisoft.com