PC Press
O nama
O nama
Pretplata
O nama
Postanite saradnik PC-ja
Kontakt sa redakcijom
PC Press
Novi broj
Novi broj   
Pretrazivanje
Arhiva
Arhiva   
PC Online
PC Plus   
Specijalna izdanja
Hardver Hardver
PC #73 : Decembar 2001 Knjiga 50 godina racunarstva u Srbiji

 Naslovna  Sadržaj 
Milan Četić  

Bojice za po kući

U potrazi za odgovorom na pitanje koliko današnji inkjet štampači zadovoljavaju potrebe kućnih korisnika, testirali smo 11 modela firmi Canon, Epson, Hewlett-Packard i Lexmark.

Na tržištu inkjet-ova vlada veća konkurencija nego ikada. Ovome dodatno ide u prilog činjenica da su svi veliki proizvođači dostigli visok nivo tehnološkog razvoja - osim možda po nekog sitnog tehničkog detalja, inkjet tehnologiji više nema tajni, mada još uvek ima prostora za razna tehnička unapređenja i puno inžinjerskog rada, kako bi neka od nijansi privukla kupce.

Na današnjem nivou razvoja inkjet tehnologije, kvalitet i brzina koju pružaju ovi štampači gotovo savršeno zadovoljavaju potrebe prosečnih korisnika. Jedina oblast u kojoj se još "lome koplja" i u kojoj postoje diskutabilna rešenja jeste trajnost otiska. Kad većine proizvođača postoje razni metodi za rešavanje ovog problema, ali oni još uvek ne nude univerzalno rešenje koje bi bilo jednostavno za korišćenja, obezbedilo kvalitetnu reprodukciju boja a pritom ne bi značajnije povećalo cenu svakog otiska.

Epson, koji se najviše posvetio ovom problemu, rešio ga je specijalnim colorFast mastilima, ali ona ne daju vernu reprodukciju boja, a i koriste se samo na skupljim štampačima. Ostali proizvođači problem uglavnom rešavaju upotrebom posebnih vrsta papira, koji imaju povećanu trajnost otiska. Problem sa ovakvim rešenjem je u relativno visokoj ceni samog medija, koja je obično viša i od najskupljih foto-papira istog proizvođača. Takođe, na papirima sa produženom trajnošću otiska obično se ne postiže maksimalni kvalitet reprodukcije fotografija. Ono što se sada postiže korišćenjem dye mastila, koja su (osim ponegde crnog) u upotrebi kod skoro svih testiranih štampača, je trajnost do 20 godina i to najčešće pod određenim uslovima - slika mora da bude uramljena i zaštićena staklom, što u praksi nije baš čest slučaj.

Četiri najveća

Na našem tržištu su prisutna četiri najveća proizvođača inkjet-ova u svetu. To su Canon, Epson, Hewlett-Packard i Lexmark, pa na ovom testu imamo po tri modela svakog od njih (osim Lexmark-a, pošto smo obezbedili dva njihova štampača). Šarenilo modela je očekivano, jer se u kategoriji štampača za koju smo pripremili ovaj test, a to su oni namenjeni kućnoj upotrebi, proizvodi i prodaje najveći broj primeraka. Jedini kriterijum za "prijem" štampača na ovaj uporedni test bila je cena, na koju potencijalni kupci najviše gledaju kada se opredeljuju za kućni štampač.

Drugi faktor koji utiče na ocenjivanje štampača i koji se pojavio u poslednje vreme, je mogućnost korišćenja kompatibilnih mastila, jer je svima postalo jasno da se tako može puno uštedeti na troškovima eksploatacije. Raspon cena testiranih štampača se kreće od oko 150 do 300 DEM. Interval je možda širok, ali je praksa pokazala da se upravo u ovom rasponu cena kupuju štampači za kuću i da broj prodatih primeraka čija je cena između 200 i 300 DEM nije mali - kupci računaju sa tim da će se nešto više novca uloženih u prvom trenutku isplatiti kasnije, kroz efikasniji rad i jeftiniju ekspolataciju.

Opšte karakteristike testiranih štampača su brzine štampe u rasponu od 5 do 12 strana u minuti. Pri tom svi proizvođači koriste mali marketinški trik i prikazuju brzine štampe u kvalitetu koji je isuviše slab da bi ga iko koristio. U realnom svetu i sa srednjim kvalitetom štampe, moguće je postići (uz mala odstupanja) oko 50% deklarisane brzine. Naravno, pomenute brojke važe za štampu teksta, bilo da je on crno-beli ili u boji. Kada štampate fotografije, brzina drastično opada, jer tada štampači prelaze i do osam puta više glavom preko papira, tj. osam puta manje pomeraju papir prilikom jednog prolaza glave, nego kada štampaju tekst.

Pet od 11 testiranih modela nemaju paralelni, već samo USB interfejs. Iako Centroniks već godinama "umire", očito će se zadržati još neko vreme, prvenstveno zbog velikog broja starijih mašina ili onih na kojima se izvršavaju operativni sistemi koji ne podržavaju USB (npr. Windows NT 4). Kućni štampači su ipak u priličnoj meri odustali od paralelnog interfejsa, pre svega u cilju snižavanja cene.

Kako smo testirali?

Za probu kućnih inkjet-ova na svakom printeru smo odštampati tri fajla. Jedan je običan tekst dokument, drugi je stranica sa Interneta, na kojoj postoji kombinacija teksta i slika, a treći je fotografija formata 10*15 cm, koju smo štampali u najboljem kvalitetu i na foto-papiru. Prva dva dokumenta su A4 formata i imaju po tri strane. Za svaki od dokumenata dali smo brojčane ocene kvaliteta, a merili smo vreme štampe i to od trenutka kada je u aplikaciji pokrenuta štampa, do trenutka kada je poslednji list izašao iz štampača.

Tako smo dobili tri brzine štampe (u stranama u minuti), a njihova srednja vrednost nam je dala indeks brzine štampe za svaki štampač. Slično je urađeno i kada se radi o kvalitetu štampe - ocene kvaliteta za svaki od otisaka (koje se kreću u rasponu od 1 do 5) su sabrane i zbir podeljen sa 3. Tako dobijena vrednost predstavlja indeks kvaliteta štampe.

Osim kvaliteta i brzine štampe, svaki inkjet štampač ima još neke osobine koje se ne mogu uvek egzaktno izmeriti, ali su jako važne za svakog korisnika. Uzeli smo u obzir cenu štampača, cenu štampe (po strani) sa originialnim mastilima, baziranu na odnosu učešća tekstualnih dokumenata i fotografija od 9:1 te mogućnost korišćenja kompatibilnih mastila. Ovaj poslednji kriterijum je ujedno i najvažniji za indeks eksploatacije - on na njega utiče sa čak 60% (ostala tri parametra učestvuju sa po 20%), a njegovu vrednost ne određuje samo tehnička mogućnost korišćenja kompatibilnih mastila, već i odnos kvaliteta štampe prema onom koji se dobija kada se radi sa originalnim potrošnim materijalom, kao i cena štampe sa kompatibilnim mastilima.

Da bismo dobili ocenu svakog štampača, sabirali smo indekse brzine, kvaliteta štampe i eksploatacije, a pri tom ih množili težinskim faktorima. Za kvalitet i brzinu faktor je bio 0.3, a za eksploataciju 0.4. Kao i uvek na našim testovima, ova ocena je bila jedini kriterijum za izbor najboljeg štampača. Osim toga, zbog velikog broja testiranih modela, ali i velikog raspona cena, proglasićemo i štampač sa najboljim odnosom kvalitet/cena. Kriterijum za najboljeg je dobijen jednostavnim deljenjem ukupne ocene sa indeksom cene.

Od 11 testiranih štampača, tri modela su pred nama prvi put: Epson Stylus C60 i Canon-i S100 i S300. Zato smo njima posvetili više pažnje, dok su ostali pomenuti u okviru opštih karakteristika pojedinih firmi - za detaljan opis pogledajte tekstove u prethodnim brojevima našeg časopisa. U svakom slučaju, u tabeli sa rezultatima testa date su specifikacije svih testiranih štampača, pa tamo možete da potražite detalje koji nisu opisani.

Za detaljnu analizu testiranih modela, tabelu karakteristika i ocene pogledajte decembarski broj časopisa "PC".

Ispravka

U tabeli je naveden odnos cene i kvaliteta (indeks cene je podeljen ocenom štampača) a ne, kako je trebalo, odnos kvaliteta i cene. Podaci su korektni i prema tome manji broj označava povoljniji odnos; ako vam je potreban odnos cene i kvaliteta, možete izračunati recipročnu vrednost navedenog podatka.

Vremena ispisivanja test primera (kolone Brzina u sekciji Rezultati testiranja) data su u sekundama i predstavljaju interval potreban da se ispiše kompletan test dokument, na više strana.

Izvinjavamo se zbog ovih nedoslednosti i ujedno zahvaljujemo Predragu Simiću koji nam je skrenuo pažnju na njih.